„ ...Zapravo je dan. U takvom veselju nisu ni osjetile da je sunce zamijenilo zvijezde i obasjalo travu iz koje su virile snježnobijele đurđice milujući ih zamamnim mirisom. Ema je predložila majci da konja daju na obližnju farmu na kojoj uzgajaju ovce jer će oni konja mnogo više trebati da sačuvaju svoje stado od gladnih vukova. Gospođa Kristina vrlo je rado pristala i ponosila se svojom kćeri koja je mnogo brže shvatila da sreća živi u pastirskoj kolibici. Ema i Katarina danas su majke, imaju četvero djece, žive u svojim seoskim kolibama kraj rijeke i pričaju im priče o sretnim kneževinama koje ne čuvaju ni silne vojske ni tvrdi gradovi, nego majke i dječica u pastirskoj kolibici.”

Učiteljica Slavica Cingesar