2020-10-07 17:41:14

Dječji tjedan

„Ljubav djeci prije svega“

„Ovogodišnji Dječji tjedan je u znaku 70-og rođendana Saveza društva „Naša djeca“ Hrvatske i obilježavamo ga od 5.10. do 11.10.2020. godine pod motom „Ljubav djeci prije svega“.

Prvi dan u Dječjem tjednu u Hrvatskoj se obilježava kao Međunarodni dan djeteta.

Iako ova pandemija nije okrenuta isključivo prema djeci, djeca su u riziku da budu njezine najveće žrtve jer se dječji životi iz temelja mijenjaju. Na svu djecu, svih dobnih skupina i u svim zemljama, posebno utječu socijalno-ekonomski utjecaji, a u nekim slučajevima i mjere ublažavanja koje mogu nenamjerno donijeti djeci više štete nego koristi.“

(Dio iz teksta povodom obilježavanja Dječjeg tjedna u Dječjim vijećima  kojeg je objavila, Sanja Škorić, Dopredsjednica Saveza DND)

 

Naši  učenici su napisali, izgovorili, otplesali i nacrtali  ono što osjećaju. Mi, odrasli, ovdje smo da ih saslušamo, pogledamo, pročitamo i postupamo prema njihovim uputama.

                        Mijenjamo svijet? -  Mijenjajmo svijet!

Što su osjećali u „ nastavi na daljinu“ napisali su učenici 4.a razreda:

Roko Glavica:

Meni je bilo „grozno“ imati nastavu na daljinu. Bio sam jako usamljen. Nisam dugo vidio prijatelje. A najviše mi je „falila“ škola i moja učionica. Dugo nisam vidio ploču. „Falila“ mi je i dvorana. Kada sam se prvi puta nakon „nastave na daljinu“ vratio u školu, bio sam jako sretan i uzbuđen.

Marko Bencek:

Meni nije bilo lijepo doma. Nisam imao prijatelje. Bio sam sam. „Nastava na daljinu“ mi nije bila dobra. Volim ići u školu jar tamo imam prijatelje. I učiteljicu. Volim i ljepše mi je učiti sa svojom učiteljicom.

Emil Višić:

Meni je bilo „grozno“ kada sam imao „nastavu na daljinu.“ Jako sam želio ići u školu.“Falili“ su mi prijatelji. I učiteljica. U školi više naučim.

Matija Jagarinec:

Meni se nije „sviđala“ „nastava na daljinu“. Teško mi je učiti „ na daljinu“.Nismo se smjeli „družiti“.

Nika Gotić:

Kada je bila „škola na daljinu“, meni su neke stvari bile „teške“.Nisam stigla pratiti nastavu „on-line“, jer su brzo maknuli ono što je trebalo prepisati. Mislim da je svoj djeci bilo teško i nadam se da se više neće ponoviti.

Slavko Križanec:

U“ nastavi na daljinu“, osjećao sam se tužno, jer mi je „falila“ „prava škola“. Sada smo se vratili, ali se ne smijemo družiti. Osjećam se tužno jer ne smijem k prijateljima zbog korone. Znam da ni drugima nije lako, pogotovo liječnicima. Diljem  svijeta „vlada“ koronavirus. Teško je djeci u zemljama u kojima nema škole.

Ana Milešić:

U vrijeme „nastave na daljinu“ nedostajalo mi je prijateljstvo,učiteljica i  razred. Nisam mogla na vrijeme poslati zadaću jer mi je „internet“ bio loš. Neke stvari nisam razumjela, bilo mi je teško raditi novo gradivo jer ga nisam razumjela, a nije bilo nikoga tko bi mi mogao tako „detaljno“ i lijepo objasniti kao moja učiteljica. Nije bilo vježbi. Jedva sam sve to izdržala. Nadam se da nikada više neće biti škola „on-line“.

Marija Pintarić:

Kada sam bila kod kuće, „na daljinu“, osjećala sam se usamljeno. „Falila“ mi je škola. I moji prijatelji. Znam da  neka djeca žive u siromašnim zemljama i da su siromašni, sigurno su tužni što ne mogu ići u školu, jer u školi bi imali prijatelje. Sva djeca zaslužila su školu i prijatelje.

Lovro Hrženjak: 

„On-line“ nastava mi nije bila dobra. Nitko mi nije mogao objasniti kao učitelji u školi. Meni je ljepše u „normalnoj“ školu. Na nastavi mnogo više zapamtim nego preko „interneta“.

Ema Hrženjak:

Meni osobno se nije svidjela „on-line“ nastava. Nisu temeljito objašnjavali, prebrzo su maknuli ono što smo trebali prepisati. Više imam „koristi“ kada vrijeme nastave provedem u školi.

Emanuel Plemeniti:

Više volim „normalnu“ nastavu nego „nastavu na daljinu“ jer sam morao jako puno učiti, a nisam mogao dobro zapamtiti. „Nastava na daljinu“ „muči“ djecu. Najbolja je „normalna nastava“.

Ana Marija Glavica:

U vrijeme „nastave na daljinu“ „falili“ su mi prijatelji i učiteljica. Kada nešto nisam razumjela, nisam mogla pitati učiteljicu da mi objasni. Jednostavno, „falila“ mi je škola. Sada mi je ljepše, jer mogu pitati učiteljicu što želim.

Vanessa Đura:

U „on-line“ nastavi mi se nije baš svidjela „televizijska nastava“jer se ne može baš dobro pratiti. Teško je samome shvatiti gradivo, dosta toga nisam razumjela. Baš me zanima kako netko može bez „savjeta“ shvatiti gradivo. Uglavnom se nisam baš ugodno osjećala. Ni dan danas ne shvaćam tu situaciju. Iako bih trebala biti sretna s tim, ako se sjetim da neka djeca ne mogu ići u školu, niti je pratiti na televiziji. NETKO bi se trebao pobrinuti za to. JEDAN AUTO JE NJIHOV CIJELI ŽIVOT!

Svi učenici 4.a razreda u ovih nekoliko rečenica iznijeli su svoje osjećaje koje su držali u sebi. Nadam se, da sam im na ovaj način bar malo vratila za ono kako su se osjećali u „nastavi na daljinu“.

Učiteljica, Slavica Cingesar

Obraćam se SVIMA, trudimo se da SE VIŠE NE OSJEĆAJU ovako!  

                    Svakom djetetu je mjesto u školi sa svojim prijateljima i učiteljima!

                         „Ljubav djeci prije svega“

 Naši učenici su svoj „Tjedan“ obilježili  i plesanjem, ali i  crtanjem , bili su na primjerenoj udaljenosti, no „družili“ su se sličnim idejama.  Njihove“ poruke“su JASNE.

            POZORNO IH PROMOTRIMO! PAMTIMO  NJIHOVE PORUKE!

             Kaže naša učenica Vanessa,“ NETKO bi se trebao pobrinuti za to“.

                                Taj NETKO sam ja, i ti, i svi mi!

Svake godine, učitelji naše škole posebnu pažnju posvećuju našim učenicima uz obilježavanje Dječjeg tjedna i Međunarodnog dana djeteta.

Učiteljica, Gordana Miletić, snimila je 2 videa sa svojim „drugašićima“, fotografirala crteže, odašiljala ideje;  učiteljica, Andrejka Hrenić, crtala je s „prvašićima“, a učitelj, Vladimir Heček, isto to napravio je sa svojim „trećašima“, ali na svoj način.

Kada smo mi učitelji razmatrali kako pokazati našim učenicima koliko mislimo na njih i koliko su nam važni, na koji način s njima obilježiti njihov  Tjedan, zaključili smo da na portalima, kao i na vijestima nije bilo spominjanja njihovog Dana i Tjedna. Ako govorimo da su nam važni, a jesu, itekako, onda i djelujmo!  Neka  osjete! Osjećaj sreće i uvažavanja ponese čovjeka visoko i daleko….. Dajmo krila našoj djeci da i ona polete tamo….  

           VAŽNI STE, VI STE NAŠA  BUDUĆNOST!

Učitelji razredne nastave Andrejka Hrenić, Vladimir Heček, Slavica Cingesar i Gordana Miletić

 

Kad su djeca sretna, 2A: https://www.youtube.com/watch?v=8vr6wsEzPpU

Sretni ples, 2A: https://www.youtube.com/watch?v=GlzTaeIbB-Y

 

1.A

 

2.A

 

3.A

 

4.A


Osnovna škola Izidora Poljaka Višnjica