„ … Naša planeta je stvorena za veselje, a ne za tugu, ali ti draga Zemljo si nažalost sigurno često tužna, a mi ti možemo pomoći tako da svi ljudi na svijetu, ali i mi djeca 22.travnja očistimo svoj kraj i da zasadimo nekoliko zelenih drveća i puno šarenog cvijeća kako bi ti naša draga Zemlja bila jako sretna. Ja ću ti se također zahvaliti 22.travnja i  posadit ću jednu šarenolisnu ukrasnu vrbu!“

Stela Fogec, 5. a

„… Pitanje je: jesmo li mi sve što nam se događa zaslužili? Jesmo li zaslužili još i gore? Još nije kasno da pokušamo ispraviti dio toga za što smo mi ljudi krivi. Da bi Zemlja bila čista moramo se potruditi svi, stariji i mlađi. Treba saditi što više cvijeća i drveća. Zbog velikih požara u Amazoni koja je gorjela više od mjesec dana koliko je životinja izgubilo dom a nisu si mogle pomoći. Zašto naši domovi vrijede više od njihovih? Tko nama daje za pravo da uništavamo sve oko sebe? … Sada se čudimo otkud sve ove prirodne katastrofe i problemi? Pravimo se da nemamo ništa s tim, a uzrok svemu što našu Zemlju rastužuje smo mi …“

Marko Hudin, 8. a

„… Jako puno voda i mjesta na svijetu je onečišćeno. Na to uvelike djeluje čovjek ispuštanjem otpadnih voda iz kanalizacija i tvornica, ispuštanjem različitih kemikalija u poljoprivredi i drugim djelatnostima, ali i jednostavnim bacanjem smeća u prirodu. Često je ljudima ta tema dosadna, ali puno ljudi na svijetu nema pitke vode, zato je pitka voda blago. Pogotovo na nekim dijelovima Afrike i jugozapadne Azije. Zato razmisli kako bi se ti osjećao u takvoj situaciji. Zato evo nekih prijedloga za očuvanje vode:

Ne bacajte smeće, sadite cvijeće i Zemlja vam to zaboravit neće!“

Tina Galinec, 5. a

„Draga Zemljo, pišem ovo pismo da bi ti se zahvalio na svemu što nam daruješ.

Hvala ti na pitkoj vodi koju imamo iz dana u dan i koji možemo piti koliko hoćemo te na zraku kojeg udišemo. Hvala ti na svim različitim vrstama biljaka koje rastu iz tvojeg tla i koje nam služe kao svakodnevna hrana, koje nam služe kao ukrasi, koje nam daju hranu našim životinjama i koje nam proizvode kisik kojeg udišemo. Hvala ti na svom silnom drveću koje nam služi za ogrjev, za proizvodnju kuća, različitih stvari i za namještaj. Hvala ti na svim vrstama životinja koje nam služe za hranu kao mlijeko, meso i koje nam služe kao kućni ljubimci. Hvala ti na silnim rudama koje nam omogućuju razvoj u tehnologiji i lakši i raskošniji život. Hvala ti na svim krajolicima i klimama koje nam omogućuju uzgajanje. Svih vrsta biljaka i u obliku turizma. Hvala ti na svim raznim materijalima kojim smo mogli sagraditi svoje kuće, razne građevine, gradove, hidroelektrane, vjetroelektrane, itd.. Hvala ti na vjetrovima i raznim padalinama i  godišnjim dobima koji nam omogućuju dozrijevanje svake godine novih plodove te koji nam omogućavaju bavljenje poljoprivredom. Hvala ti na cjelokupnom sustavu koji radi savršeno i bez greške i koji nam omogućuje život. …“

Matija Dukarić, 8. a

                                                                                                      Ema Patekar, 5.b

                                                                                                 Sara Bednjički, 5.a

                                                                        Ingrid Barbara Šmintić Pasheff, 8.b

                                                                                                Katarina Hiržin, 5a

                                                                                                 Jakov Školnik, 8.a

„Ovim pismom želim se obratiti svima onima koji svakoga dana sve više i više uništavaju i zagađuju Zemlju. Time ne štete samo drugima već i sebi. Tijekom ove pandemije u svijetu koja nas je zadesila možemo vidjeti primjere gradova koji su svježi, čisti i nisu zagađeni. To nam samo daje do znanja da smo mi ti koji iz dana u dan uništavamo Zemlju. Ima puno mjesta na Zemlji koja su veoma lijepa ali zbog onečišćenosti su nedostupna ljudima da bi ih posjetili. Kisele kiše su jedno od razloga za što su uništeni spomenici, crkve, katedrale, kipovi, ali čija je to krivnja što nastaju kisele kiše? To je krivnja nas ljudi jer nam je ljepše ići automobilom u trgovinu nego biciklom, …“

Nina Bednjički, 8. a

 Karla Jurenec, 7.b

„Jako mi je žao jer ti se događa puno loših stvari. Puno potresa koji ljudima uništavaju domove, oštećuju puno spomenika kojima se divimo na izletima. Ljudi bacaju jako puno smeća u tvoje šume i onečišćuju tvoje ljepote. Uz ceste ima puno boca, plastičnih vrećica, aparata, građevinskog materijala i to nikoga ne brine. Pale se šume npr. Amazona koja je uništena da bi ljudi dobili plodnu zemlju. Htjeli smo uništiti pluća Zemlje bez razmišljanja na posljedice ni to nas ne brine. Ako želimo očistiti Zemlju trebamo se potruditi svi, mali i veliki tako da sadimo puno stabala i cvijeća. Prirodu trebamo čuvati a ne zagađivati. Pitke vode na zemlji ima manje od 3%, a mi i dalje zarađujemo naše izvore, trošimo vodu kao da ju imamo u neograničenim količinama, ni to nas ne brine. (…)

Vrijeme je da počnemo razmišljati da Zemlja nije naša i da nam ne pripada nego smo mi dio te Zemlje i čuvati ju koliko najviše možemo. Svaki da ju čuva koliko može, cijeli naš planet bio bi dom za sva živa bića, a ne samo za ljude.“

Nikola Hudin, 5. a

„Naš planet divan i krasan

LJUDIMA je vrlo jasan.

Da shvatiš njegovu ljepotu i čar,

nije ti potreban nikakav dar.

Zagađenja, bolesti i goriva joj štete,

a nama su svjež zrak i voda mete.

Ako ju više ne mislimo pazit'

sve će nas nesreća zgazit'.

Zemlja ta

dragocjena je jako,

uživati u njoj trebao bi svatko.

Kao kap na dlanu tretirati ju također

i ostati kod kuće dok virus ne prođe.

I zato dišite ovaj zrak,

dok svijet ne uguši sve.

Budite u svijetlu i ne idite u mrak,

i čuvajte zemlju da ne sruši se.“

Karlo Kotaršćak, 8. b

„Danas, novcem možemo kupiti skoro sve. Možemo kupiti sve što nas usrećuje. No, možemo li kupiti svježinu zraka? Sreću? Bistrinu vode? Ne, ne možemo. Jednoga dana, svi ćemo to, nadam se cijeniti malo više. Mi smo dio Zemlje i ona je dio nas. Cvijeće, životinje, livade, planine, gore, mora, oceani, nizine, brežuljci.. svi pripadaju istoj obitelji – našoj Zemlji. Svi smo nažalost, barem jedanput svjesno zagadili Zemlju. Nažalost, moram priznati da sam i ja to učinila. S vremenom, što sam sve starija, sve više i više cijenim moju dragu Zemlju. (…)

Naša Zemlja nam je pružila priliku da se osjećamo dijelom prirode i da tako živimo. Mi to ne shvaćamo i zato smo se 'uzdigli' iznad nje i odlučili smo živjeti po našim, vlastitim pravilima. Što će nam skupocjeni auti, kuće, odjeća, mobiteli kada za par godina nećemo imati pitke vode ili čistog zraka? Od sutra, svatko od nas mogao bi napraviti barem malo za Zemlju (njoj bi to značilo puno). Npr. mogli bi se isključivo samo tuširati, a ne kupati. Zašto bi se kupali kad nam je tuširanje puno jednostavnije? Kupanje uzima dvostruko puta više vode nego tuširanje.  Mogli bismo isključiti svjetlo u prostorijama u kojima nismo ili ako je dan da otvorimo rolete i jednostavno uživamo u sjajnim zrakama Sunca. Obavezno bismo morali zatvoriti vodu kada peremo zube. Kada idemo u trgovinu, nemoj kupovati plastične vrećice. Kupi lijepo jednu platnenu vrećicu s kojom ćeš uvijek moći ići u trgovinu i lijepo ćeš biti siguran da barem time ne zagađuješ Zemlju. Koristi staklene čaše, obične tanjure koji se mogu prati. Izbaci plastične čaše, tanjure ili pribor za jelo. Razvrstavaj otpad u predviđene kontejnere. Posadi koju biljku za našu dragu Zemlju. Ovo su samo neke stvari koje može napraviti svatko od nas. Svatko bi to trebao napraviti i vjerujte mi, Zemlja bi bila u puno boljem i ljepšem stanju. Budimo jaki, ambiciozni i složni. Mi to možemo napraviti za našu Zemlju!“

Petra Vorih, 8. a

Filip Fogec, 7.b

„ … Samo ako pogledamo našu Hrvatsku, kako je lijepa, naše more, planine, polja, jezera. Na svijetu ima toliko lijepih mjesta za posjetiti, gradova, starih građevina i spomenika. Sve to treba čuvati da bi u tome mogli uživati. I ja želim posjetiti mnoga mjesta jednog dana. Zato ja, kao pojedinac, djelujem na očuvanju prirode, da nam potraje ovo blago koje nam Zemlja daje. Ja sam počeo od sebe ali želim potaknuti i ostale, svoje ukućane i prijatelje i biti im primjer. Ja ne koristim plastične vrećice, a kada idemo u dućan ,uzimamo od doma platnene. U našem kućanstvu sortiramo otpad, a ja potičem svoju mlađu braću da to isto rade. Odlučio sam da neću više kupovati sokove u plastičnim bocama , već ću ponijeti sa sobom od kuće u svojoj boci. Svi bi se morali potruditi da Zemlji bude bolje, onda će i svima nama biti bolje. Zemlji treba pomoć ! Zato malo razmislimo o svojim postupcima. I ne brini draga Zemljo, sve će biti u redu.“

Mihael Pintarić, 5. a

„ … Sve ono što je trenutno na mojoj „listi čekanja“ zbog sveprisutne korone, nadam se da će me pričekati kako bih neke od prirodnih ljepota Zemlje mogla vidjeti uživo. Do tada, draga moja Zemljo, čuvaj nas i dalje voli. Jer, sigurna sam da će tehnološki napredak postići to da te ljudi više neće moći zagađivati i uništavati već da će ti moći činiti samo najbolje za tebe, a to je da budeš čista kao nekada.“

Melani Pintarić, 8. b

„ … Htjela bih posjetiti mnogo gradova, no ako nastavimo sa zagađivanjem, bojim se da tih gradova više neće ni biti.“

Barbara Švec, 6. b

„Dragi dome čovječji…Pišem ti ovo pismo, kako bi se zahvalila za sve one stvari koje nam pružaš, a naša ih vrsta bezuvjetno, sramotno uništava i posramljuje. Ti, planeta svih planeta, dom svakog doma, utočište raznolikog biljnog i životinjskog svijeta, koji se radi čovječjega potomka našao na rubu života, vladarica mora i oceana, planeta zalaska i izlaska Sunca, planeta kiše…Ti, ti si jedini dom čovječji! Nažalost ljudska vrsta ne shvaća koliko njihovi postupci utječu na tvoj opstanak. Ponašaju se neodgovorno, a zamislite kako bi se mi osjećali da se Zemlja prema nama tako ponaša i da nam uskraćuje stvari koje su bitne za naš opstanak. Zasigurno nam ne bi bilo baš sve jedno. A zašto onda mi to radimo? Uništavamo svoj jedini dom i dom mnogih drugih bića, koji su zbog  nas proglašeni rijetkom vrstom. Čemu sve to? Zemlja ne može više podnijeti takvo ponašanje! Počinju se topiti ledenjaci na polovima! Svake se godine povećava razina svjetskog mora, uništavaju se staništa rijetkih vrsta. (…) Prosječna globalna temperatura se u zadnjih sto godina povećala za jedan stupanj. Zagrijavanje mora i oceana doprinijelo je velikom rastu populacije komaraca, krpelja, meduza i različitih drugih štetnih organizama.  Efekt staklenika problem je koji doprinosi globalnom zatopljenju. Razni ispušni plinovi odlaze u atmosferu i blokiraju odlazak topline sa Zemlje u svemir. U nekim dijelovima svijeta sve je veći broj poplava, tajfuna i uragana, dok se drugi suočavaju s velikim sušama. Ove godine dogodio se strašan požar u Australiji, kao posljedica klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja. (…)“

Ema Juren, 7. b

„ … Najviše se plastike nalazi u morima i oceanima. Ribe jedu tu plastiku jer misle da im je to hrana i onda ugibaju ili kad ih ribari ulove one u sebi imaju mnogo plastike. Ljudima je najveći problem što ne razumiju da će im kad tad doći na stol riba koja u sebi sadrži plastiku. (…)“

Leon Hrženjak, 7. b

„ … Na svijetu ima malo pitke vode zato ju moramo čuvati. Ljudi bi trebali manje koristiti pesticide u poljoprivredi da se očuva pitka voda koja je potrebna za život. Ljudi bi se više trebali osvrnuti na ekološki uzgoj hrane jer je on puno zdraviji za čovjeka i za prirodu. Ja jako volim Zemlju ona je moj dom i želim da ostane čista i lijepa za buduće generacije.“

Leon Butko, 5. a

                                                                                                  Zlatka Zgrebec, 7.b

„ … Nadam se da ćeš nam oprostiti, mada sve više sumnjam u to zbog promjena u klimi (velika nevremena diljem zemlje – tajfuni, tornada, suše...) i mislim da nas na taj način upozoravaš da te previše zagađujemo.

Ja kao pojedinac trenutno mogu uzeti neko bačeno smeće (plastičnu vrećicu itd.) i baciti u kantu za smeće. Isto tako mogu svom tati i mami reći što da što manje koriste svoje aute. U budućnosti bih volio voziti automobil na struju (Tesla) jer smatram da su svi strojevi koji koriste fosilna goriva (nafta i benzin) veliki zagađivači našeg planeta Zemlje koja je naš jedini dom.“

Alan Golub, 7. c

                                                                                                     Natali Dukarić, 7.a

Zemljo, žao mi je 

Zbog nas ti se more grije 

I svi koralji umiru prije 

Svi ti ratovi i požari 

Životinje nemaju kamo bježati 

Zbog nas se gušiš u smeću 

Umjesto da svi zajedno živimo u cvijeću 

Zemljo, žao mi je 

Što nismo shvatili prije 

Kakva snaga u tebi se krije 

I zato Zemljo moja draga, 

Posadit ću cvijeće i drveće 

Pokupit ću plastiku i smeće 

I gledati bistri potok kako teće 

I prijateljima ću reći isto: 

„pazite da priroda bude čista! “ 

Zemljo, žao mi je 

I tužno je srce moje 

Što uništismo ljepote tvoje 

Antonio Škec, 6.b

Zemljo moja, zašto si meta,

Corona nam smeta,

Ljudi bježe od leda,

Daj nam puno meda.

Zemljo moja,

Na šta si spala,

Sada si tako mala,

Ali svjedno ti HVALA!

Što nas trpiš,

Što umireš za nas,

Traba nam kvas,

Da imamo spas.

Žalim na šta si spala,

Želim ti miran san,

Da ti ne upropastim dan!

Fran Brusar, 6. b